bcd – CyberneticArt team

Vladimir Bonačić 1971. izlaže dva manja svjetlosna dinamička objekta u Jeruzalemu na izložbi Art and Science, jednoj od izložaba koje obilježavaju početak rada u novoj zgradi Muzeja Tel Aviva, te sudjeluje na simpoziju.¹ Bonačić se 1972. seli iz Zagreba u Jeruzalem, gdje je utemeljio i sve do 1977. vodio interdisciplinarni program Umjetnost i znanost na umjetničkoj i dizajnerskoj akademiji Bezalel u suradnji s Muzejom Izraela.² Kako je uspostavio suradnju s Institutom Ruđer Bošković, tamo je, još neko vrijeme, zadržao mjesto voditelja Laboratorija za kibernetiku.

U Jeruzalemu je 1972. osnovan i bcd – CyberneticArt team (dalje bcd team), koji djeluje u područjima kibernetičke umjetnosti, dizajna i znanosti. Čine ga umjetnik i kibernetičar Vladimir Bonačić (1938.–1999.), softverski dizajner Miroljub Cimerman (1945.) i arhitektica Dunja Donassy (1945.). U nazivu bcd označena su početna slova njihovih prezimena. Bcd team je ponekad samo pod Bonačićevim imenom predstavljao rad grupe, a neke radove potpisali su Bonačić i Donassy. Sve troje sudjeluje paralelno u radu grupe i u edukaciji na akademiji u Jeruzalemu od 1972. do 1977., čemu slijede život i rad u Zagrebu (1978.–1980.), gdje prelaze u samostalne profesije, da bi napokon od 1980. djelovali iz Bonna u Njemačkoj. U okvirima ovog projekta pratit ćemo njihov rad do 1984.

U sklopu programa na akademiji Bezalel, bcd team ostvario je niz umjetničkih i dizajnerskih projekata. U Jeruzalemu su 1973. predstavili projekt Prometni sustav kontroliran mikrokompjuterima–urbana infrastruktura budućnosti, idejno rješenje prometnog sustava³ namijenjenog za upotrebu na cestama, u urbanom javnom prostoru i u javnim zgradama.⁴ Napuštajući ustaljeni sustav prometnih semafora, autori predlažu novi sistem svjetlosne signalizacije. U kasnijoj razradi projekta izveden je i model sa svjetlima. Iste godine, 1973., bcd team izveo je u suradnji s arapskim piscem i pjesnikom Antonom Shamasom prvu uspješnu digitalizaciju arapskog pisma, koju je poslije primjenjivao i u svojim umjetničkim radovima.⁵

U Jeruzalemu razrađuju različite vrste interakcije u umjetničkim radovima s praktične i teorijske točke gledišta, a bave se i upotrebom moždanih valova u umjetničkom radu.⁶ Bonačić nadograđuje i dalje eksperimentira s dinamičkim objektom GF. E (16,4), napravljenim u Zagrebu 1969.–1971., koji i izlaže na velikoj samostalnoj izložbi Computer Art and Music u Israel Museumu u Jeruzalemu 1975. Sada su s objektom omogućene daljnja komunikacija i kontrola tipkovnicom i preko vanjskog ekrana. Radovi s izložbe i Bonačićevo objašnjenje vlastitog rada na engleskom jeziku (artist statement) zabilježeni su na u kratkom filmu u boji, koji nam danas služi kao izvrstan primjer dokumentiranja i arhiviranja medijske umjetnosti koja upotrebljava vrijeme i zvuk. Film prikazuje autora koji upravlja dinamičnom slikom i zvukom objekta GF. E (16,4).⁷ Taj objekt Bonačić u Jeruzalemu počinje upotrebljavati i kao instrument za svoje glazbene koncerte.⁸ Napredak tehnologije omogućio je i drukčiji pristup oblikovanju i izgradnji dinamičkih objekata i proširio je mogućnosti interakcije s objektom. Dynamic Object in Space (1974.–1975.) koristi Single Board Computer (SBC, prethodnica matičnih ploča PC-ja iz 1980-ih) integrirane u mikroračunala. Svjetlosna skulptura, kontrolirana računalom, prostire se u zamračenom galerijskom prostoru preko jedva vidljivih niti dugih dva metra. Na nitima se nalaze nizovi crvenih LED dioda, koje istovremeno svijetle pet ritmova Galois polja.⁹ Sljedeći rad, Dynamic Line 64 (1975.), koristi Intelov MCS-80 System Design Kit (SDK-80) za generiranje Galois polja u realnom vremenu. Objekt koristi zelene i crvene LED diode prikazujući simultano tri ritma Galois polja koji će se u pseudoslučajnom nizu ponoviti nakon pet milijuna godina.

Bonačić je 1974. na sveučilištu organizirao međunarodni seminar Interakcija umjetnosti i znanosti¹⁰ na kojem je sudjelovalo nekoliko protagonista NT-a, poput Jonathana Benthalla, Herberta W. Frankea, Franka Josepha Maline, Abrahama A. Molesa, A. Michaela Nolla i Johna Whitneyja. Za dostignuća u istraživanju, razvoju i upotrebi heurističkog programiranja digitalnih računala sa svrhom premošćivanja jaza u razumijevanju umjetnosti i znanosti, programu Umjetnost i znanost dodijeljena je 1975. polovica nagrade Praemium Erasmianum na prijedlog laureata Willema Sandberga.¹¹ Nedugo poslije, zbog radikaliziranja izraelskog društva i nepovoljnog tretmana kulture i školstva, 1977. Bonačić je organizirao i izveo kolektivnu ostavku međunarodnog odbora programa Umjetnost i znanost. Počeli su se otvorenije baviti i društveno-političkim pitanjima. Bcd team završio je boravak u Jeruzalemu i preselio se u Zagreb.

Kao oblik društveno osviještenog i aktivističkog umjetničkog djelovanja bcd team¹² izveo je seriju umjetničkih plakata otisnutih u sitotisku (1977.–1979.) na kojima su bili neki od prikaza "385 palestinskih naselja koja su nasilno izgubila svoj stoljetni karakter i iz kojih su Palestinci protjerani".¹³ Uz fotoreprodukcije upotrijebljeni su i tipografski elementi, koji su tretirani digitalno, no ovaj put Galois polje je

... korišteno kao izvor originalnog simbola razaranja koji se nikad ne ponavlja, vizualno je različit a ipak je semantički identičan simbol. Taj simbol je korišten u dizajnu slova kompjuterom, posebice slova arapskog i hebrejskog jezika, ili u nekoliko plakata prilikom dizajna koji je rezultirao klasičnom kompjuterskom grafikom pri čemu semantički sadržaj odgovara zadanoj temi. Isti elementarni simbol korišten je kod dizajna simbola '385' koji označuje ukupni broj uništenih Palestinskih naselja, sela i gradova od 1948. do danas. Plakati koji se odnose na npr. 'Lartun' ili 'Eviction' autentični su dokumenti o prisilnom iseljenju civilnog stanovništva, kršćana i muslimana, i dokumenti o planiranom nestanku arapskih sela i kuća, poglavito u Starom Jeruzalemu.¹⁴

Izložbu svih 35 plakata u Centru za kulturu i informacije Zagreba 1979. je organizirao Koordinacioni odbor RK SSRNH za pomoć oslobodilačkim pokretima.¹⁵ Izložba je nazvana po jednom radu, Palestina, oduzeta i negirana domovina (Palestine, a Homeland Denied). Plakati su, osim u umjetničkim galerijama, bili izlagani i u kontekstu grafičkog dizajna i dizajna plakata.¹⁶

Za vrijeme boravka u Zagrebu od 1978. do 1979. Vladimir Bonačić koncipirao je i razvijao multimedijsku biblioteku za Nacionalnu i sveučilišnu biblioteku (NSB, danas Nacionalna i sveučilišna knjižnica). Njegov projekt digitalizacije bibliotečnih kartica i atribucije građe NSB-a naprasno je prekinut pod nerazjašnjenim okolnostima. Kao posljedica toga, troje članova bcd teama preselilo se u Njemačku 1980.

Umjetnički i dizajnerski rad bcd teama obilježila je od 1980. upotreba osobnih računala (PC). Odabrali su PC-je koje proizvodi Compaq, kojima su proširivali performanse prema zahtjevima projekta dizajnirajući vlastite, originalne sustave. Bcd team razvio je tehnologiju dinamičnih prikaza grafikona koji uživo prikazuju rezultate političkih izbora u stvarnom vremenu u televizijskom prijenosu uživo. Prvi put primijenili su ga u izvještavanju nacionalne televizije ARD o njemačkim saveznim izborima 5. listopada 1980. Upotrijebljene su telefonska mreža za razmjenu računalnih podataka i pripremljene grafike, kojima se brzo ručno manipuliralo. Dinamična TV grafika danas je standardna za elektronske medije, no ova iz 1980. bila je prva u svjetskim razmjerima. Sustav su usavršavali za daljnju primjenu na njemačkim saveznim izborima 6. ožujka 1983. i 27. siječnja 1987. Projekt je ostvaren u suradnji s računalnim centrom Infas instituta (Institut za primijenjene društvene znanosti), Bonn-Bad Godesberg. Računalni podaci su 1983. putem telefonske mreže prenošeni izravno u TV studio putem ICON-a, grafičkog sustava za televiziju koji upotrebljava dva miniračunala PDP-11. Kao nadogradnju tog sistema, za izravno online emitiranje bcd team koristio se Sustavom za distribuiranje TV studija koji upotrebljava PC-je, koji su sami razvili za ovu priliku. U gradskim izborima u Saarbrückenu 10. ožujka 1985. slika na TV prijenosu prvi je put emitirana direktno iz PC-ja.

Serija umjetničkih grafika bcd teama iz 1984. izložena je u organizaciji centra RICI u Parizu iste godine.¹⁷ Prikazi Galois polja upotrebljavaju, za razliku od svjetlećih elemenata iz ranijih radova, novu vrstu vizualizacija koje prikazuju nepravilna polja boja grupirana u raznim planovima i kompozicijama. Sljedeća je novost uvođenje figurativnih crteža bodljikave žice, motiva koji će se pojavljivati i u kasnijem radu.

Interaktivna umjetnička instalacija INSTANTANEOUS (1987.) sastoji se od 16 PC-ja¹⁸ koji kontroliraju 16 računalnih ekrana, prikazujući 64 Galois polja u stvarnom vremenu. Dva dodatna PC-ja odgovorna su za pogon mreže, interakciju umjetnika/gledatelja s instalacijom i sučelje s grafičkom bazom podataka. Sistem je dizajnirao bcd team. Instalacija INSTANTANOUS predstavljena je na samostalnoj izložbi bcd teama u Accademiji Nazionale dei Lincei u Rimu 1987.¹⁹ Iste godine u Paris art centru u Parizu održana je samostalna izložba bcd teama Visions for Cybernetic Art popraćena opširnim katalogom koji predstavlja grafike nastale sustavom INSTANTANOUS, uz one iz 1984. U katalogu, u rubrici "biografija" bcd team objavljuje svoju filozofiju, koncept Dinamične ljubavi, čiji je središnji pojam intersubjektivnost:

'Dinamična ljubav' - naša ljubav prema drugima - načelno omogućava intersubjektivnu komunikaciju ako poštujemo i priznajemo individualnu osobnost (subjektivni integritet) onoga koga volimo. bcd koncept 'Dinamične ljubavi' izazov je dobro poznatom fenomenu u egzistencijalističkoj filozofiji o nemogućnosti intersubjektivne komunikacije. Taj koncept ključni je čimbenik za bcd od samog početka stvaralaštva. On osigurava koheziju tima i integritet sustava vrijednosti i vrednota timskog zajedništva, posebice u smislu dinamične ljubavi u odnosu prema drugima. Temeljni je cilj, kojem bi svaki korisnik računala trebao težiti, da tehnologija koja nam je dostupna i koja se razantno razvija, pomaže promicanju ljudskih sloboda tako da ne izlaže ljude novim oblicima otuđenja.²⁰